Dermatoskopija je neinvazivna bezbolna metoda – tehnika koja nam omogućava da uočimo niz struktura u promjenama na koži koje su inače nevidljive golim okom, pomoću posebnog aparata dermatoskopa. Pomoću dermatoskopa promatramo strukture u epidermu, dermoepidermalnoj granici i površnom dermu.

U dermatoskopiji postoje osnovni morfološki pojmovi – dermoskopski alphabet, koji omogućavaju dermatolozima da ne propuste tačnu dijagnozu. Potrebno je imati dobro obučen kadar, što podrazumijeva prije svega obrazovanje i iskustvo.

Dermatoskopija povećava sposobnost ranog otkrivanja melanoma u poređenju sa standardnim kliničkim pregledom. Svake godine bude dijagnosticirano više novih slučajeva karcinoma kože, nego svih drugih karcinoma zajedno. Većina staničnih mutacija u melanomu uzrokovana je UV zračenjem. Rizik od razvoja melanoma se udvostruči, ako je osoba u bilo kojoj životnoj dobi pet ili više puta imala opekotine od sunčanja. U slučaju da primjetite promjene u mladežu, u smislu asimetrije, nepravilnosti rubova, promjenu boje ili povećanje promjera mladeža, u slučaju krvarenja ili svrbeža, svakako se obratite dermatologu radi konsultacije. Pregled mladeža se preporučuje uraditi jednom godišnje, a kod osoba sa povišenim rizikom češće, prema savjetu dermatologa.
U ordinaciji dr. Alendar koristimo kombinovani dermatoskop (za kontaktnu i nekontaktnu dermoskopiju – bez upotrebe kontaktne tečnosti) i digitalnu dermoskopiju (Molemax II) uz mogućnost snimanja digitalnih fotografija do fotografisanja svih pigmentnih promjena na tijelu.

Digitalna dermatoskopija omogućava praćenje sumnjivih mladeža koji se mijenjaju tokom vremena; pri svakom pregledu, fotografije se pohranjuju i uspoređuju sa prethodnima, te se u slučaju pojave određenih promjena u promatranoj leziji, postavlja indikacija za njeno uklanjanje.

Prednosti pregleda mladeža uz pomoć digitalnog dermatoskopa su:

• Standardizirani pregled mladeža prilikom svake kontrole

• Praćenje razvoja mladeža tokom vremena – usporedba izgleda mladeža s prethodnim

• Dubinska analiza strukture, oblika i boje mladeža

• Fotodokumentacija – pomaže pri odluci o potrebi za hirurškim uklanjanjem mladeža
Madeži – Naevusi

Osnove oboljenja
Većina ljudi zamišlja madež kao tamnu, smeđu promjenu na koži, ali madeži mogu izgledom biti raznovrsni. Mogu se pojaviti bilo gdje na koži, pojedinačno ili grupisano. Obično su smeđe boje i različitog oblika. Smeđa boja madeža potiče od melanina, pigmenta kojeg stvaraju posebne stanice u koži – melanociti. Izlaganje UV zračenju povećava broj madeža i potiče njihovo tamnjenje.

Znakovi i simptomi
Najčešće se radi o dobroćudnim promjenama koje ne predstavljaju nikakvu opasnost za zdravlje, međutim na neke ipak treba obratiti pozornost. To se odnosi na pigmentne promjene koje mijenjaju veličinu, oblik ili boju, koje krvare, svrbe, postaju bolne.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom i dermatoskopijom

Terapija
Terapija podrazumijeva hiruršku eksciziju promjene i patohistološku verifikaciju iste.
U tretiranju madeža i ostalih promjena na koži važna je lokalizacija na licu, razmišljanje o izgledu lica pacijenta nakon odstranjenja kožne promjene, kao i poznavanje anatomskih karakteristika pojedinih regija. Pojedine strukture kao nos, kapci, gornja i donja usna, čelo i brada traže specifični tretman.
Osim lokalizacije promjena, važne su i druge karakteristike kao debljina kože, boja, crtež kože, broj dlačica i prirodne anatomske linije lica. Stoga je jako bitno da ovaj operativni zahvat izvede stručna i kvalifikovana osoba. Nepisano pravilo je da se prilikom uklanjanja madeža uzme uklonjeno tkivo i pošalje na patohistološku analizu kako bi se isključila bilo kakvo oboljenje.

Bazocelularni karcinom – BCC

Osnove oboljenja
Epithelioma basocellularae je najčešći benigni tumor kože koji se očituje sporim rastom, lokalnom agresivnošću, ali bez sklonosti metastaziranju. Javlja se češće kod muškaraca nego kod žena i to kod osoba s tipovima kože I i II na fotoeksponiranim dijelovima tijela (lice, vrat i dorzumi šaka).
Najvažniji etiološki faktor u nastanku bazocelularnog epitelioma je pretjerana izloženost UV zrakama iz sunčevog spektra.

Znakovi i simptomi
Najčešća lokalizacija je lice (gornje dvije trećine lica), odnosno fotoeksponirani dijelovi tijela. Najčešći klinički oblici su superficijalni i nodularni oblik.
Superficijalni oblik se očituje u obliku ružičastih ili crvenkastih promjena, sa često eleviranim rubom i s teleangiektazijama.
Nodularni oblik se očituje u obliku čvorića sa proširenim kapilarima na površini, dok se na rubu obično vide biseraste “perle”.
Ostali klinički oblici su ulcerozni, sklerozirajući (sa osobitom sklonošću širenja u okolna tkiva), te pigmentni oblik (diferencijalno dijagnostički dolazi u obzir melanom; dermatoskopija je vrlo korisna u diferencijaciji pigmentnog oblika BCC-a, u odnosu na maligni melanoma! )

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja klinički, a potvrđuje dermatoskopijom i patohistološki.

Terapija
Terapija prvog izbora je hirurška ekscizija. U terapiji superficijalnog BCC-a potrebno je navesti imunomodulatornu kremu (5% imikvimod – 5% Aldara) koja se pokazala uspješnom.

Lifestyle
Prevencija BCC-a sastoji se u ograničavanju izlaganju ultraljubičastom zračenju. Zaštita od sunca podrazumijeva korištenje krema za zaštitu protiv sunca koje bi trebale imati visok faktor zaštite (SPF za odrasle 50+, SPF 30+ i više za djecu), pokrivanje otkrivenih dijelova tijela kože šeširima i odjećom, te boravak u hladu.
Pažnja se treba posvetiti samopregledu kože, poznavanju sopstvenih faktora rizika (genetska predispozicija i tip kože), te posjetama dermatologu radi pregleda u regularnim vremenskim intervalima. Cilj navedene prevencije je da se identificira bazocelularni karcinom kože u najranijoj fazi, čime se omogućava bolja terapija.

Spinocelularni karcinom – SCC

Osnove oboljenja
Epithelioma spinocellulare je maligni tumor kože. Najvažniji etiološki faktori su genetika i pretjerana izloženost Sunčevom svijetlu. Pod velikim rizikom su osobe svijetle boje kože, koje dosta vremena provode na otvorenom.

Znakovi i simptomi
Riječ je o pojavi keratotičnih čvorića ovalnog, okruglog i poligonalnog oblika.
Najčešće su smješteni na suncu izloženim područjima (donje dvije trećine lica, obrazi, nos, donja usnica, vrh uške, vlasište kod ćelavih osoba).
Prognoza je dobra, ukoliko nema metastaza u regionalne limfne čvorove (u 5-10% slučajeva zabilježena je pojava metastaza u regionalne limfne čvorove).

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, a potvrđuje dermatoskopijom i patohistološki.

Terapija
Prvi terapijski izbor je svakako hirurška ekscizija.

Lifestyle
Prevencija podrazumijeva ograničeno izlaganje Sunčevom svijetlu. Zaštita od sunca podrazumijeva korištenje krema za zaštitu protiv sunca koje bi trebale imati visok faktor zaštite (SPF 50+ za odrasle, SPF 30+ i više za djecu), pokrivanje otkrivenih dijelova tijela kože šeširima i odjećom, te boravak u hladu.
Pažnja se treba posvetiti samopregledu kože, poznavanju sopstvenih faktora rizika (genetska predispozicija i tip kože), te posjetama dermatologu radi pregleda u regularnim vremenskim intervalima.

Keratoze

Osnove oboljenja
Keratosis ili hiperkeratoza je prekomjerno stvaranje rožnate supstance. Keratoze izazivaju različiti uzroci, a jedan od najčešćih je prekomjerno opterećenje ograničenog dijela kože iznad čvrste podloge (kosti).

Znakovi i simptomi
Površina hiperkeratoza je glatka (žulj) ili hrapava, često je raspucana, a boja im se kreće od bijele ili žućkaste do svijetlosmeđe ili tamnosmeđe. Mogu se javljati ograničeno, npr. folikularne keratoze, ili difuzno, kao npr. palmoplantarne keratoze koje u cijelosti zahvaćaju dlan ili taban.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja isključivo na osnovu kliničke slike.

Terapija
Terapija podrazumijeva lokalnu terapiju salicil vazelinom ( 5% i 10% salicil vazelin). Ukoliko lokalna terapija nije efikasna primjenjuje se termokauterizacija.

Aktiničke keratoze

Osnove oboljenja
Keratosis actinica je keratotička tvorba, koja je se pojavljuje na suncu izloženoj koži odraslih osoba, a može prijeći u planocelularni karcinom. Naziva se još keratosis solaris. Riječ je o promjeni koja se obično pojavljuje nakon 40. godine života, češće kod muškaraca nego kod žena, a posebno je česta kod osoba svijetle puti, te kod osoba koje mnogo vremena provode vani.

Znakovi i simptomi
Manifestuje se u obliku papuloznih, nodularnih ovalnih ili okruglastih adherentnih keratoza (prekomjerno stvaranje rožnate supstance). Pokušaj odstranjenja keratoze uzrokuje bolnost. Najčešće su smještene na čelu, na obrazima, na nosu, na uškama, u vlasištu (kod ćelavih osoba), na ekstenzornim stranama podlaktica, te dorzalnim stranama šaka.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, a potvrđuje se patohistološki.

Terapija
Terapija podrazumijeva primjenu lokalnih keratinolitika, primjena 5% fluorouracila (Effudix), primjena 5% imikvimoda (Aldara), termokauterizacija sa termokauterom ili radiotalasnim nožem, te laseroterapija.

Lifestyle
Keratosis actinica nastaje kao posljedica prolongiranog utjecaja UVB zraka sunčeva svijetla. Zaštita od sunca podrazmijeva korištenje krema za zaštitu protiv sunca koje bi trebale imati visok faktor zaštite (SPF 50+ za odrasle, SPF 30+ i više za djecu), pokrivanje otkrivenih dijelova tijela kože šeširima i odjećom, te boravak u hladu.
Pažnja se treba posvetiti samopregledu kože, poznavanju sopstvenih faktora rizika (genetska predispozicija i tip kože), te posjetama dermatologu radi pregleda u regularnim vremenskim intervalima.

Maligni melanoma

Osnove oboljenja
Melanoma malignum je jedan od najmalignijih tumora kože i sluznica. Nastaje malignom transformacijom melanocita, a očituje se lokalnom agresivnošću i ranom limfogenom i hematogenom metastaziranju. S obzirom na dob, melanom je tumor srednje životne dobi, a žene obolijevaju češće od muškaraca. Kod žena je tumor smješten na licu i donjim udovima, dok je kod muškaraca tumor najčešće smješten na trupu.
Čest je tumor, a jako je zabrinjavajući podatak da se njegova učestalost u posljednjih 30-tak godina znantno povećava.
Uzroci nastanka melanoma su sljedeći: izloženost sunčevom svijetlu, svijetla put, zanimanje (osobe koje dosta vremena provode na otvorenom), genetika, ozljede ili iritacije madeža, imunosupresija, hormonalni utjecaji.

Znakovi i simptomi
Promjene su uglavnon tamnosmeđe ili crne boje uz primjesu plavkastosivkaste ili ružičaste boje.
Klinički razlikujemo više oblika melanoma:
• Melanom nastao iz displastičnog nevusa – mala papula često nejednakomjerne pigmentacije koja je smještena između diseminiranih nevusa.
• Melanoma in situ – klinički se očituje kao makula nepravilnog ruba, smeđe, tamnosmeđe ili crne boje sa primjesama plavkastosivkaste boje. Klinička diferencijacija prema displastičnom nevusu obično nije moguća.
• Površinsko šireći melanom (superficial spreading melanoma) – promjene su tamnosmeđe ili crne boje uz primjesu plavkastosivkaste ili ružičaste boje, te uz moguću pojavu bjelkastih područja. Kod muškaraca se promjene pojavljuju najčešće u gornjem dijelu leđa (fotoeksponirano područje), a kod žena na potkoljenicama. Može nastati iz nevusa ili se pojavljuje na nepromijenjenoj koži ( “de novo”)
• Melanoma nodulare – ovalni ili okrugli nodusi ili plakovi, oštro ograničeni, nepravilnog ruba, često ulceriraju, tamnoplave, crne i crnkastosive boje.
• Melanoma acrolentiginosum – riječ je o melanomu koji se pojavljuje na dlanovima i tabanima, te u ležištu nokta prstiju ruku i nogu.
• Melanom sluznica – melanom se rijetko pojavljuje na sluznicama; najčešće zahvaćene su sluznica usne šupljine i nosa, vulve i vagine, anorektalna sluznica, te konjuktiva.
• Melanom nastao iz kongenitalnog nevusa – najčešće vrijeme pojave melanoma je između 3. i 5. godine života. Melanomi koji se pojave u velikim kongenitalnim nevusima imaju vrlo lošu prognozu.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, a potvrđuje dermatoskopijom i patohistološki. Postoje dva načina histološkog stupnjevanja malignog melanoma, prema Clarku i prema Breslowu. Stupnjevanjem prema Clarku zapravo se određuje dubina prodora tumorskog tkiva, a stupnjevanjem prema Breslowu mjeri se debljina tumora.

Terapija
Terapija melanoma je isključivo hirurška. U slučaju udaljenih metastaza primjenjuje se hirurška terapija, radijaciona terapija, kemoterapija, kemoimunoterapija, biološka terapija.

Lifestyle
Prevencija u nastanku malignog melanoma podrazumijeva ograničeno izlaganje sunčevom svijetlu i ranu detekciju melanoma.
Zaštita od sunca podrazumijeva korištenje krema za zaštitu protiv sunca koje bi trebale imati visok faktor zaštite (SPF 50+ za odrasle, SPF 30+ i više za djecu), pokrivanje otkrivenih dijelova tijela kože šeširima i odjećom, te boravak u hladu.
Pažnja se treba posvetiti samopregledu kože, poznavanju sopstvenih faktora rizika (genetska predispozicija i tip kože), te posjetama dermatologu radi pregleda u regularnim vremenskim intervalima.

Kontaktirajte nas

Dermatološka Ordinacija
Dr. Alendar