Prve zapise o bolestima kože nalazimo kod Babilonaca, Asiraca, Egipćana. Izraze kojima se koristi Hipokrat kao što su exanthema, herpes, pityriasis, pemphigus i dr., upotrebljavamo i danas. Prvu poznatu knjigu o bolestima kože napisao je Galen, pod naslovom “ O bolnim čvorovima”, koja je vijekovima bila temeljem medicinske znanosti. Kako je u dermatologiji uvijek potrebno utvrditi uzrok koji je doveo do bolesti, trebamo shvatiti da je koža “ogledalo” u kojem se odražavaju zbivanja što se odigravaju na unutrašnjim organima.
Dermatologija je grana medicine koja se bavi istraživanjem bioloških, fizioloških i patoloških zbivanja koji zahvaćaju kožu i njene adnekse, te vidljive sluznice. Naravno osim istraživanja kože, zadaća dermatologije je i liječenje patoloških promjena nastalih na koži i na vidljivim sluznicama. Promjene na koži mogu se pojavljivati samostalno, odnosno bez istodobnih promjena na unutrašnjim organima; ili te promjene nastaju kao posljedica oštećenja funkcije unutrašnjih organa.
Akne

Osnove oboljenja
Acne vulgaris su jedna od najčešćih dermatoza. Pogađa podjednako oba spola, a opaža se kod oko 80% adolescenata. Pojavljuju se na seboroičnim područjima kože u doba puberteta. Karakterizira ih keratinizacija sebacealnih folikula sa stvaranjem komedona i posljedičnih upalnih promjena i ožiljaka. Bitnu ulogu u nastanku akni imaju hereditet (genetska predispozicija), hormoni (obično tokom puberteta, kada se odnos spolnih hormona poremeti, bilo povišenjem androgena ili sniženjem estrogena, ovisno o spolu) i bakterije.

Znakovi i simptomi
Acne vulgaris najčešće se pojavljuju na licu, na čelu, u temporalnoj i u preaurikularnoj regiji, na obrazima, na nosu i na bradi. Rjeđe zahvaća kožu vrata, ramena, gornjih dijelova leđa, sternalne regije, a samo ponekad nadlaktice. Promjene koje se pojavljuju kod akni mogu se podijeliti na primarne (neupalne) i sekundarne (upalne). U primarne promjene se ubrajaju komedoni, a u sekundarne papule, pustule, te upalni apscedirajući čvorovi koji fistuliraju. Kao posljedica promjena mogu zaostati ciste, te atrofični i hipertrofični ožiljci. Prema vrsti promjena na koži i težini kliničke slike imamo nekoliko kliničkih oblika:
Acne comedonica najblaži je oblik bolesti kod kojeg prevladavaju komedoni, te mali broj papula ili papulopustula.
Acne papulopustulosa srednje je težak oblik akni gdje uz komedone nalazimo i crvene bolne papule veličine prosa do leće, koje se gnoje. Ovaj oblik akni, osim na licu, može se lokalizovati i na leđima.
Acne conglobata najteži je oblik bolesti, koji se češće opaža kod mladića; uz komedone, papule, pustule i hemoragične kruste. Upalni proces zahvaća dublje dijelove folikula i perifolikularnog tkiva, te nastaju duboki, tvrdi, bolni čvorovi do veličine lješnjaka. Zarastanjem nastaju ružne atrofične i hipertrofične brazgotine u obliku keloida (ožiljaka), te fistulirajuće ciste. Uz lice, često su zahvaćeni i gornji dijelovi trupa, vrat, nadlaktice, te glutealna regija.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike pregledom specijaliste dermatologa.
U slučaju da se sumnja na sistemsku etiologiju, potrebno je da se urade laboratorijske pretrage (krvna slika, faktori upale, hormonalni status) i eventualno mišljenje ljekara specijaliste za druge organske sisteme npr. ginekologa.

Terapija
Terapija je individualna u zavisnosti od kliničke slike (oblika akni) i može biti topikalna – lokalna, sistemska – lijekovi (antibiotici) i kombinacija ove dvije.
Akne su oboljenje koje se u potpunosti liječi, ali je za to potrebno do godinu dana upornog liječenja i pridržavanja propisane terapije.
Rani tretman akni je esencijalan za prevenciju kozmetskog problema. Iako pigmentacija od akni najčešće prolazi za šest mjeseci do godinu dana, u pojedinim slučajevima može biti trajna. Atrofični ili hipertrofični ožiljci su posljedica nodularnih i konglobatnih akni i vrlo često ostaju vidljivi. Uspješno vidljive rezultate u liječenju ožiljaka od akni daje MicroNeedling metoda.

Life style
Konzumiranje hrane koja je bogata umjetnim sladilima, mastima, nezdravim ugljikohidratima, te GMO hrana, pogoršavaju stanje i otežavaju proces liječenja akni. Ne preporučuje se istiskivanje akni mehanički, jer sam čin pogoduje razmnožavanju bakterija i nastanku ožiljaka. Često postavljeno pitanje je da li pacijenti sa aknama smiju ići na more. More i sunce će blagotvorno djelovati na akne, no međutim i tu se treba skrenuti pažnja da izlaganje bude umjereno i u adekvatno vrijeme dana za sunčanje.

Alopecia

Osnove oboljenja
Alopecia ili gubitak kose se može pojaviti na različite načine, ovisno o tome što je uzrok. Može nastupiti iznenada ili postepeno i utjecati samo na vlasište ili cijelo tijelo. Neke vrste gubitka kose su privremeni, a drugi su stalni.

Znakovi i simptomi
Znakovi i simptomi gubitka kose mogu biti:
• Postupno stanjivanje na vrhu glave (alopecia androgenetica). Ovo je najčešći tip gubitka kose i javlja se kod muškaraca i žena, a zavisi od dobi. Kod muškaraca, kosa često počinje opadati od čela na liniji koja podsjeća na slovo M. Žene obično zadrže kosu na čelu, a opadanje je više izraženo na bočnim dijelovima vlasišta.
• Kružna i mjestimična ćelavost (alopecia areata). Kod ove vrste alopecije javlja se glatka ćelavost, veličine novčića duž vlasišta. Ova vrsta gubitka kose obično utječe samo na kožu poglavine, ali ponekad se javlja i na bradi ili obrvama. U nekim slučajevima, koža može da svrbi ili postaje bolna, prije nego što kosa ispadne.
• Iznenadna prorijeđenost kose. Fizički ili emocionalni šok može uzrokovati opadanje kose. Pramenovi kose mogu opadati prilikom češljanja ili pranja kose, čak i nakon nježnog povlačenja ruku kroz kosu. Ova vrsta gubitka kose obično uzrokuje ukupno stanjivanje - prorijeđenost kose, a ne ćelavost.
• Full-body gubitak kose. Neke bolesti i medicinski tretmani, poput kemoterapije kod karcinoma, mogu dovesti do gubitka kose po cijelom tijelu. Kosa obično raste ponovo nakon prestanka medicinskog tretmana.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Trebate razgovarati sa svojim ljekarom ako primijetite iznenadni ili fragmentiran gubitak kose ili više od uobičajenog gubitka kose. Iznenadan gubitak kose može signalizirati temeljno medicinsko stanje koje zahtijeva tretman. S toga, dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, te laboratorijskih pretraga kako bi se utvrdila osnovna bolest koja je uzrok alopecije.

Terapija
Terapija zavisi od tipa alopecije. Kod androgen ovisne alopecije se primjenjuje 2% minoksidil; dok terapija alopecije areate podrazumijeva primjenu kortikosteroida lokalno i sistemski.

Life style
Edukacija pacijenata o samome oboljenju, je ključni faktor u liječenju alopecije:
• pacijente treba upozoriti na etiološke faktore koji mogu uzrokovati alopeciju, kao što su; kariozni zubi, hronični recidivirajuči sinuzitisi, tonzilitis, stres, nedostatak sna i sl.
• pacijente treba uvjeriti da je stanje benigno i da oboljenje ne ugrožava opće zdravlje.

Dermatofitije - gljivična oboljenja

Osnove oboljenja
Dermatophytosis su dermatomikoze - bolesti kože i njenih adneksa uzrokovanih glivama-dermatofitima. Svi dermatofiti patogeni su za čovjeka. Uzrokuju promjene kože, noktiju i vlasišta. Invadiraju rožnati sloj kože, noktiju, dlaka i pokazuju sposobnost razgradnje keratina.

Znakovi i simptomi
Na koži se javljaju eritematozna žarišta u obliku pravilnog kruga s uzdignutim i ljuspavim rubom, te središnjom regresijom. Žarišta mogu biti solitarna veličine do nekoliko milimetara ili multipla, koja međusobnim konfluiranjem mogu doseći veličinu od nekoliko centimetara. Subjektivno je prisutan svrbež.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda. Kliničku sumnju na dermatomikozu treba uvijek potvrditi dokazom uzročnika, odnosno učiniti nativni preparat na gljive.

Terapija
U slučaju pozitivnog nalaza nativnog preparata na gljive, ordinira se lokalna terapija - antimikotici za lokalnu primjenu u obliku krema, masti, otopina, sprejeva. Indikacije za oralnu primjenu antimikotika su dermatofitoze vlasišta, noktiju i uporne dermatomikoze dlanova i stopala.

Life style
Pothranjenost, iscrpljenost, pad imuniteta, dugotrajna antibiotska ili citostatska terapija favoriziraju nastanak dermatomikoza. Preporučuje se redovno održavanje osnovne higijene kože (posebno kože dlanova i stopala) i vlasišta.

Ekcem

Osnove oboljenja
Eczema je u medicinskoj terminologiji poznat kao upala kože. Kod ekcema je koža otečena, crvena i svrbi. Iako često oboljenje, nije opasno po život ili zarazno. Razna zdravstvena stanja, alergije, genetski faktori, fizički i psihološki stres i nadražajna sredstva mogu prouzrokovati ekcem. Uzroci nekih vrsta ekcema su još uvijek nepoznati, iako su istražene njihove veze sa faktorima okruženja i stresa.

Simptomi i znakovi
Težina bolesti može varirati. Kod blagih formi koža je suha, vruća i svrbi, dok kod težih slučajeva koža može biti ispucala i krvariti. Ponekad se javljaju otvorene rane i fisure koje se mogu inficirati. Stvaranje ožiljaka je druga potencijalna komplikacija ekcema.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Ukoliko primjetite gore navedene simptome, javite se dermatologu radi postavljanja dijagnoze bolesti.

Terapija
Terapija se sastoji u liječenju stanja koje je prouzrokovalo ekcem i ublažavanju simptoma na koži. Liječenje može biti dugotrajno.

Lifestyle
Preporučuje se izbjegavanje gore navedenih provocirajućih faktora.

Herpes simplex

Osnove oboljenja
Herpes simplex je virusna infekcija prouzrokovana herpes simplex virusom tipa 1 ili 2, a uzrokuje kod ljudi različite promjene na koži, sluznicama i centralnom nervnom sistemu. Virus Herpes simplex tip 1 preferira oralnu regiju – prenosi se oralno direktnim dodirom, slinom ili oralnim sekretima; dok se tip 2 najčešće prenosi spolnim putem ili tokom porođaja prelazi sa majke na dijete.
Bez sumnje možemo reći da je riječ o najčešćoj virusnoj bolesti čovjeka. Do školske dobi, virusom je zahvaćeno više od 95% djece.

Znakovi i simptomi
Manifestuje se promjenama na koži ili sluznicama u vidu sitnih vezikula – mjehurića, koje se za dan – dva pretvore u pustule. Pojava mjehurića popraćena je svrbežom ili subjektivnim osjećajem bockanja.
Najčešće lokalizacije su usne ili njihova okolina i predio oko nosnog otvora. Jako neugodna lokalizacija je na oku, jer može uzrokovati ulceraciju rožnice.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza herpes simplex infekcije nije teška, jer se utvrđuje na osnovu kliničke slike i citološkog nalaza razmaza, odnosno elektronskom mikroskopijom.

Terapija
Ako primjetite navedene promjene na svojoj koži ili na koži vašeg djeteta obavezno se javite dermatologu radi tretiranja virusnog oboljenja.
Terapija podrazumijeva antivirotike u obliku lokalne i sistemske – oralne primjene, te antiseptička sredstva.

Life style
Čovjek je jedini prirodni rezervoar infekcije. Zbog toga se preporučuje upotreba čistih čaša, šoljica, pribora za jelo i dr., da bi se spriječila kontaminacija sa herpes simplex virusom. Također treba izbjegavati korištenu kozmetiku od drugih osoba (ruževe za usne, maskare za oči i sl.). I naravno, pri seksualnom odnosu obavezno koristiti kontraceptivna sredstva (prezervative).

Herpes zoster

Osnove oboljenja
Herpes zoster je virusna bolest odraslih, najčešće se javlja u dobi od 60. do 70. godine života. Kod djece se javlja jako rijetko. Bolest uzrokuje virus Varicella zoster. Češće se opaža kod bolesnika koji boluju od hroničnih bolesti, leukemije, malignih limfoma, te tokom imunosupresije (oslabljenog imuniteta). Zoster nastaje reaktivacijom latentnog virusa kod osoba koje su preboljele varičelu – recidiv je varičele.

Znakovi i simptomi
Prije izbijanja manifestacija na koži javlja se osjećaj umora, parestezije, neuralgični bolovi, osjećaj peckanja na koži, a navedeni simptomi rijetko mogu biti popraćeni i blago povišenom temperaturom. Ponekad navedeni simptomi mogu nedostajati.
Javlja se crvenilo određenog areala kože koji pripada odgovarajućem segmentu dorzalnoga spinalnoga korijena ili nekoliko njih. Na crvenim arealima vide se papule, koje se brzo pretvaraju u mjehuriće – pustule, koje su praćene jakim bolovima. Promjene su u pravilu jednostrane, iako se mogu pojaviti i bilateralno. Ako je riječ o generaliziranom zosteru, najčešće kod osoba s malignomima unutarnjih organa, promjene na koži postaju hemoragične i gangrenozne. Komplikacija herpes zostera je postzosterična neuralgija (bolovi koji ostaju nakon saniranja promjena na koži).
Herpes zoster u području nervusa trigeminusa (predio lica) ima česte komplikacije u obliku konjuktivitisa i keratitisa (zoster ophtalmicus), dok zoster oticus može oštetiti slušni živac.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnozu postavlja dermatolog na osnovu kliničke slike bolesti.

Terapija
Terapija podrazumijeva primjenu antivirusnih lijekova i krema, tablete za jačanje imunog sistema, te analgetike ( sredstva za suzbijanje bolova).

Life style
Pacijentima starije životne dobi, te pacijentima kojima je imunološki sistem suprimiran, preporučuje se korištenje tableta za jačanje imuniteta, zdrava i pravilna ishrana bogata mineralima, vitaminima i proteinima.

Kandidijaza

Osnove oboljenja
Candidosis – Candidiasis prisutnost gljivice roda Candida u ljudskom organizmu je fiziološka, no može u određenim okolnostima značiti tešku bolest.
Može se pojaviti u svakoj životnoj dobi, no najčešće se pojavljuje u dojenačkoj i staračkoj dobi.
Manifestacija kandide na koži svodi se na odnos između stanja imunološkog sistema nosioca s jedne strane i invazivne sposobnosti kandide s druge strane.

Znakovi i simptomi
Kandida može uzrokovati promjene na koži, sluznicama i unutrašnjim organima.
• Intertriginozna kandidijaza je oblik koji se pojavljuje na područjima kože koji se međusobno dodiruju, a to su aksile, područje ispod dojki, ingvinalna regija, nabori adipozne trbušne stijenke, prostori između prstiju. Javlja se crvenilo kože – eritem sa rubnim ljuštenjem kože; svrbež je također prisutan.
• Oralna kandidijaza se manifestuje pojavom bijeličastih naslaga na tamnocrvenoj i sjajnoj sluznici jezika koji se šire na bukalnu sluznicu, meko i tvrdo nepce. Najčešće se javlja kod neadekvatnih zubnih proteza, uslijed iritacije gingive.
• Paronihija i onihomikoza uzrokovana kandidom podrazumijeva glatki i sjajni edem u okolini nokta. Pritiskom na upaljeno tkivo može se istisnuti kap gnoja. Može doći do trofičkih promjena cijelog nokta, što se manifestuje njegovim zadebljanjem i mrvljenjem.
• Sistemska kandidijaza nastaje kao posljedica pada imuniteta organizma. Jatrogeni imunološki deficit (citostatska ili kortikosteroidna terapija) ili stečeni imunološki deficit (AIDS) patogenetski su najvažniji. To je najteži oblik kandidijaze. Dolazi do širenja – kolonizacije kandide po organskim sistemima. Može biti zahvaćen bilo koji organ, međutim, najčešće je riječ o bronhokandidijazi, plućnoj kandidijazi, kandida – sepsi, te kandidom uzrokovanom endokarditisu ili meningitisu. Sistemska kandijaza se očituje nespecifičnim simptomima, te se rijetko pomisli na kandijazu.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda. Kliničku sumnju na dermatomikozu treba uvijek potvrditi dokazom uzročnika, odnosno učiniti nativni preparat na gljive.

Terapija
Terapija podrazumijeva lokalnu terapiju – antimikotici za lokalnu primjenu u obliku krema, masti, otopina, sprejeva, te oralni antimikotici u obliku solucije ili tableta.

Lifestyle
Higijena i briga o vlastitom tijelu i koži, zdrava i pravilna ishrana, čista odjeća i veš, izbjegavanje neumjerene upotrebe antibiotika (ukoliko nisu neophodni), su faktori koji uveliko spriječavaju nastanak kandidijaze.

Pemfigus vulgaris

Osnove obljenja
Pemphigus vulgaris je hronična, recidivirajuća, po život opasna dermatoza karakterizirana pojavom mjehura i/ili na koži i/ili sluznicama. Spada u grupu autoimunih oboljenja, oboljenje je rijetko i pojavljuje se isključivo kod odraslih osoba. Oba spola su podjednako zahvaćena.

Znakovi i simptomi
Mjehuri na koži se pojavljuju iznenada, najčešće na klinički nepromijenjoj koži i/ili sluznicama. Nema predilekcionih mjesta, međutim zanimljiv je podatak da bolest započinje kod 50% bolesnika na sluznici usne šupljine. Mjehuri su različite veličine, napeti, ispunjeni bistrom ili hemoragičnom tekućinom. Krov mjehura je tanak, brzo puca, te nastaju erozije koje, ukoliko ne dođe do sekundarne bakterijske infekcije zarastaju bez ožiljka. Bolest može zahvatiti grkljan, jednjak, dušnik, želudac, mokraćnu cijev, sluznicu debelog crijeva i dr.. Subjektivno bolesnici osjećaju bolove i peckanje.

Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike i laboratorijskih pretraga.
Bitni laboratorijski nalazi su citološki nalaz (Tzanckov test), histološki nalaz, te direktna i indirektna imunofluorescentna pretraga.

Terapija
Lijek izbora u sistemskoj terapiji su kortikosteroidi. Adjuvantna terapija (imunosupresivi) primjenjuje se sa ciljem smanjenja nuspojava kortikosteroidne terapije. Cilj lokalne – topikalne terapije je prevencija bakterijske superinfekcije, te poticanje epitelizacije kože (antibakterijski pripravci, kortikosteroidi).

Lifestyle
Tok i prognoza pemfigusa su nepredvidivi. Prije uvođenja sistemske terapije bolesnici su umirali jednu do tri godine nakon početka bolesti, a glavni uzroci smrti su bili infekcija, gubitak tečnosti, te malnutricija. Danas bolesnici žive znantno duže.

Pitiriasis rosea

Osnove oboljenja
Pityriasis rosea je akutna bolest karakterizirana pojavom eritematoznih promjena diseminiranih pretežno na trupu. Bolest je česta; opaža se podjednako kod djece i kod odraslih. Promjene tipične za pitirijazu vrlo često se opažaju na osobama koji borave u malim kolektivima (npr. vrtić, škola). Anamnestički se vrlo često dobije podatak, da je osoba dvije do tri sedmice prije pojave promjena obukla neki novi (prethodno neopran) odjevni predmet. Općih simptoma i promjena na unutrašnjim organima nema.

Znakovi i simptomi
Bolest započinje pojavom eliptičnog eritema. Središnji dio eritema počinje se prašinasto ljuspati, dok se rubni dio promjene ne ljuspa. Na taj način nastaje prstenasti eliptični eritem sličan ogrlici, te se ta promjena naziva primarni medaljon ili primarna ogrlica. Nedjelju do dvije nakon pojave primarnog medaljona pojavljuje se generalizirani osip. Promjene se pojavljuju na trupu, vratu, nadlakticama i natkoljenicama, a nema ih na podlakticama i potkoljenicama.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike bolesti od strane specijaliste dermatologa.

Terapija
Terapija je topikalna – lokalna, a sam tretman i proces izlječenja može potrajati do 5-6 sedmica.

Lifestyle
Preporučuje se izbjegavanje kupanja i tuširanja (dok traje oboljenje), što manje vlaženje i iritiranje kože, prethodno pranje i peglanje novih odjevnih predmeta, posebno intimnih odjevnih predmeta, te izbjegavanje oblačenja odjeće koju je prethodno neko drugi nosio.

Pitiriasis versicolor

Osnove oboljenja
Pityriasis versicolor je gljivično oboljenje površinskig sloja epidermisa uzrokovano gljivicom Pityriasis orbiculare. Smatra se da gljivica saprofitira u vlasištu i u gornjim dijelovima trupa. Vlaga, toplina i pojačana produkcija loja potrebni su sa razvoj i patogeno dijelovanje gljivice, pa se zbog toga pitirijaza pojavljuje kod osoba koje se pojačano znoje. Najčešća mjesta javljanja su grudni koš i stražnja strana vrata.

Znakovi i simptomi
Na koži se pojavljuju svijetlocrvena, žućkasta ili smeđkasta makulozna žarišta veličine kovanoga novca do dlana, glatke ili lagano ljuspave površine. Žarišta uslijed konfluiranja mogu zahvatiti čitav grudni koš. S obzirom na boju okolne zdrave kože, promjene u žarištima zbog jačeg kontrasta, ljeti djeluju svijetlije, a zimi tamije. Svrbež je blago izražen.

Dijgnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze i kliničke slike, a potvrđuje nativnim mikroskopskim preparatom, ako postoji indikacija za isti.

Terapija
Terapija je lokalna. Važno je promjene nakon kupanja dobro ’’istrljati’’ grubim peškirom; nakon što se koža osuši promjene treba mazati antimikotičkom otopinom ili kremom.

Lifestyle
Preporuka za prevenciju pitirijaze versikolor je izbjegavanje prekomjernog znojenja, izbjegavanje sintetičke odjeće, oblačenje odjeće koju je prethodno neko drugi nosio, te redovno održavanje higijene kože i vlasišta.

Psoriaza

Osnove oboljenja
Psoriasis je upalna genodermatoza s pojačanom epidermalnom proliferacijom, koja se klinički očituje crvenkastim žarištima prekrivenim srebrnkastim ljuskama. Česta je bolest, od koje boluje 1-5% svijetske populacije. Prema dobi razlikujemo rani oblik (pojava bolesti prije 40. godine života) sa najvišom incidencom u dobi od 22,5 godine; te kasni oblik (pojava bolesti nakon 40. godine života) sa najvišom incidencom javljanja oko 55. godine života. Obolijevaju podjednako oba spola. Uzrok nastanka nije u potpunosti razjašnjen, no izgleda da najvažniju ulogu imaju predisponirajući faktori (genetska predispozicija) i provocirajući faktori. Najčešći provocirajući faktor je teški stres, zatim slijede fizikalne ozljede, hemijske ozljede, infekcije (posebno akutna streptokokna infekcija ždrijela), lijekovi (npr. sistemski kortikosteroidi, beta blokatori), trudnoća i porod, različite dijete, alkohol i dr.

Znaci i simptomi
Predilekciona mjesta javljanja oboljenja su laktovi, koljena, vlasište, interglutealno područje, te nokti.
Primarna promjena je crvenkaste boje, različite veličine, prekrivena srebrnkastim ljuspama, oštro ograničena od okoline. Struganjem promjene opažaju se ljuspe slične onima koji se vide kod struganja svijeće (znak svijeće). Ako se struganje nastavi i suha ljuspa se u potpunosti ukloni, nailazi se na glatku, tanku i vlažnu “kožicu”. Daljim struganjem pojavi se tačkasto krvarenje (Auspitzov znak), a ne difuzno krvarenje kao u nepromijenjoj koži.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, a potvrđuje histološkom analizom bioptiranog uzorka (isječak kože).

Terapija
Terapija podrazumijeva lokalnu i sistemsku terapiju.
Lokalna terapija obuhvata skidanje naslaga, zatim upotrebu keratolitika i fluoriranih glukokortikoida.
Ostala lokalna terapijska primjena: antralin, analozi vitamina D, topički retinoidi, fototerapija, te fotokemoterapija (PUVA). Sistemska terapija označava primjenu ciklosporina, antibiotika, te kortikosteroida (kod teških oblika psorijaze). Kod upotrebe kortikosteroida treba biti oprezan jer mogu da izazovu Rebound efekat – pogoršanje osnovne bolesti.

Life style
Fizički i emocionalni stres, hormonalne promjene, tonzilitis, sinusitis, kariozni zubi, loša prehrana, konzumiranje alkohola, umor, ekstremni vremenski uvjeti, neumjerena upotreba šampona, loša higijena kože i pretilost mogu povećati rizik nastanka psoriaze.

Rosacea

Osnove oboljenja
Rosacea je hronična dermatoza lica karakterizirana mediofacijalno smještenim crvenilom, teleangiektazijama (proširene kapilare), papulama i pustulama. Nešto se češće opaža kod žena, nego kod muškaraca. Kod muškaraca je lokalizirana na koži nosa sa tendecijom stvaranja granulacionog tkiva-rhinophimae.
Uzrok Rosacee nije u potpunosti istražen. Ima mišljenja da je riječ o konstitucionalnoj labilnosti malih krvnih žila, uslijed čega neki utjecaji npr. jako začinjena hrana, alkoholna pića, hormonalni utjecaji – menopauza, te poremećaji u vegetativnom nervnom sistemu dovode do hiperemije središnjih dijelova lica.

Znakovi i simptomi
Bolest započinje crvenilom na nosu i obrazima, rijetko na čelu i bradi. Crvenilo je u početku prolazno, s vremenom postaje stalno, a kod nekih bolesnika se širi u obliku leptira na obraze. Na glatkoj i eritematoznoj koži prosijavaju dilatirane kapilare. U tom stadiju bolest se može zaustaviti, ali češće se pridružuju papule, pustule, edem, infiltracija i hiperplazija vezivnog tkiva, te hiperplazija žlijezda lojnica. Pojavljuju se i čvorići crvenkaste boje.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza Rosacee se postavlja na osnovu kliničke slike. Danas se pojava Rosacee povezuje sa pozitivnim prisustvom H. pylori u želučanom sadržaju.

Terapija
Opća terapija se provodi peroralnom primjenom antibiotika i lokalnom primjenom antibiotika i tekućih pudera.

Lifestyle
Potrebno je izbjegavati sve provocirajuće vanjske i unutrašnje faktore koji dovode do kongestije u području lica. Jaki začini, alkoholna pića, probavne smetnje, izloženost Sunčevom svijetlu, toplini mogu provocirati nastanak Rozacee. Treba naglasiti da u lokalnoj terapiji treba izbjegavati sve iritirajuće faktore, primjenu alkoholnih otopina i slično.

Seboroični dermatitis

Osnove oboljenja
Dermatitis seborrhoica je hronična upala seboroičnih područja kože. U seboroična područja kože spadaju područje vlasišta, obrva, lica, sternalno područje; odnosno sva područja kože na kojima su žlijezde lojnice najbrojnije. Osobito je česta pojava u prva tri mjeseca života, te u mlađoj životnoj dobi.

Znakovi i simptomi
Bolest se manifestuje u obliku oštro ograničenih ružičastocrvenih suhih žarišta uz izraženo perutanje i svrbež. Žarišta mogu konfluirati, prekriti čitavo vlasište i preći na kožu čela i vratne regije. Tok bolesti je hroničan, s remisijama i egzacerbacijama.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja isključivo na osnovu kliničke slike.

Terapija
Važno je znati da su potrebne stalne kontrole i liječenje, odnosno primjerena njega seboroične kože.

Life style
Fizički i emocionalni stres, hormonalne promjene, loša prehrana, konzumiranje alkohola, umor, ekstremni vremenski uvjeti, neumjerena upotreba šampona, loša higijena kože i pretilost mogu povećati rizik seboroičnog dermatitisa.
Neurološka stanja, uključujući Parkinsonovu bolest, ozljede glave i moždani udar mogu biti povezani sa seboroičnim dermatitisom. Također je utvrđena povezanost virusa humane imunodeficijencije (HIV) i većeg broja slučajeva seboroičnog dermatitisa.

Kontaktirajte nas