Osnove oboljenja
Balanoposthitis – riječ je o upalnim promjenama koji zahvaćaju glans (balanitis) i prepucij penisa (posthitis). Nastaje kao posljedica mehaničkih ozljeda, prekomjerne primjene adekvatnih sredstava za higijenu, primjene neadekvatnih sredstava za higijenu, kontaktne alergijske reakcije kao posljedica primjene prezervativa, infekcije (bakterijske, gljivične, virusne, trihomonijaza).

Znakovi i simptomi
Klinički se promjene očituju crvenilom i otokom s diskretnim ljuštenjem glansa i prepucija. Subjektivno postoji osjećaj peckanja. U slučaju jačeg otoka može nastati fimoza (suženje prepucija, zbog čega se prepucij teško prevlači preko glansa ili je njegovo prevlačenje preko glansa nemoguće), a ponekad i parafimoza ( akutno stanje gdje je prepucij sužen i stegnut iza glansa penisa i ne može se prevući preko glansa).

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, a potvrđuje se odgovarajućim laboratorijskim pretragama.

Terapija
Terapija zavisi od uzročnika navedenih promjena. U slučaju dokaza infektivnog uzročnika provodi se sistemska ili lokalna etiološka terapija. U slučaju infekcije trihomonasom, kao i kandidom, preporučuje se obavezno dermatološki pregled, te po potrebi liječenje oba partnera.

Lifestyle
Vanjsko spolovilo kod muškarca ima sva obilježja intertriginoznih područja koja su u odnosu na druge dijelove kože karakterizirana povišenom temperaturom, pojačanom vlažnošću, povećanom sklonošću naseljavanja bakterija, nagomilavanju loja, znoja i slično.
Zbog svega navedenog treba izbjegavati primjenu neprikladnih sredstava za higijenu ovog područja, odnosno za vaginalnu higijenu partnerice; prekomjernu primjenu inače adekvatnih sredstava za higijenu ovog područja, dugotrajnu primjenu lokalne i sistemske kortikosteroidne terapije i slično.

Osnove oboljenja
Candidosis genitalis je upala vanjskog spolovila uzrokovana gljivicom - kandidom. Te promjene kod žena označavamo kao vulvovaginitis candidomycetica, dok se analogne promjene kod muškaraca nazivaju balanoposthitis candidomycetica. Genitalna kandidijaza spada u STD (sexually transmitted disease – bolesti koji se prenose spolnim putem).

Znakovi i simptomi
Kod žena se javlja bjeličasti mrvičasti iscjedak uz crvenilo vulve i vagine praćeno subjektivnim osjećajem svrbeža i peckanja. Promjene se mogu proširiti i na perianalnu regiju, kao i unutrašnju stranu bedara. Kod muškaraca se javlja eritem i erozije glansa penisa, uz bjelkaste naslage, te otok unutrašnjeg lista prepucija praćeni također svrbežom i peckanjem.

Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike od strane dermatovenerologa. Kliničku sumnju na dermatomikozu – kandidijazu treba uvijek potvrditi dokazom uzročnika, odnosno učiniti nativni preparat na gljive.

Terapija
Terapija podrazumijeva lokalnu terapiju – antimikotici za lokalnu primjenu u obliku krema, masti, otopina, sprejeva, te oralni antimikotici u obliku tableta.

Lifestyle
Diabetes mellitus, peroralna kontracepcija, imundeficijencija, kao i razna hemijska i fizikalna oštećenja vaginalne sluznice, učestalo mijenjanje seksualnih partnera, pogoduju nastanku kandidijaze.

Osnove oboljenja
Gonorrhoea ili triper je zarazna spolna bolest uzrokovana s Neisseria gonorrhoeae koja zahvaća urogenitalne sluznice, jako rijetko druge organe. Jedna je od najčešćih spolno prenosivih bolesti. Prema podacima svjetske zdravstvene organizacije – WHO od gonoreje godišnje u svijetu oboli 25 milijuna ljudi. Bolest se prenosi gotovo isključivo spolnim putem, dok su drugi načini prenosa izuzetno rijetki.

Znaci i simptomi
Zbog raznolikosti promjena kod žena i muškaraca, simptomatologiju gonoreje opisujemo posebno za svaki spol.

Kod muškaraca najvažnija manifestacija gonoreje je akutna upala prednje mokraćne cijevi (urethritis gonnorrhoica anterior acuta). Nakon inkubacije, koja obično iznosi 2 – 3 dana, pacijent osjeti lagano peckanje, a iz nje se cijedi sluzavi, gusti iscjedak koji se brzo zamuti, pa se nakon nekoliko sati cijedi obilan gusti žućkasti gnoj. Otvor mokraćne cijevi crven je i edematozan. Osim peckanja bolesnik osjeća bol, naročito za vrijeme mokrenja. Ukoliko se bolest ne liječi, upala nakon 6-7 nedjelja prelazi u hronični oblik (urethritis gonnorrhoica chronica), u kojem znakovi upale postaju blaži. Iscjedak postaje negnojan, oskudan i postepeno nestaje ili se svede na jednu kap sluzava iscjetka prije mokrenja (tzv. jutarnja kap). Proširenjem upale zahvaćena je stražnja mokraćna cijev, a glavni simptom su učestali podražaji za mokrenje (mokraća može biti krvava). Pacijent osjeća bolove u abdomenu i rektumu, a ponekad je uvećana i tjelesna temperatura. Od daljih komplikacija mogu nastati upala prostate (prostatitis gonorrhoica acuta et chronica) i upala testisa (epididymitis gonorrhoica acuta et chronica).

Kod žena gonokoknoj infekciji su posebno izloženi uretra, Bartolinijeve žlijezde, cervikalni kanal i rektum. Zbog kratkoće mokraćne cijevi, simptomi bolesti mogu biti slabo izraženi, pacijentice se ne liječe, pa bolest prelazi u hronični oblik, te je takva žena izvor zaraze. Urethritis gonorrhoica acuta (akutna upala mokraćne cijevi) pojavljuje se nakon inkubacije od 2 do 4 dana, a započinje oskudnim seroznim iscjetkom, koji već nakon 24 sata postaje gnojan, a pri mokrenju se osjeti bol i peckanje. Male usne su crvene, a mogu se pojaviti ulceracije i erozije. Bartholinitis gonorrhoica (upala Bartolinijeve žlijezde) nastaje kada infekcija zahvati ušće Bartolinijevih žlijezda, javlja se bolni apsces do veličine oraha u predjelu vanjskog ulaza u vaginu, što je praćeno jakim bolom. Cervicitis gonorrhoica (upala cervikalnog kanala) očituje se upalom i otokom sluznice cervikalnog kanala. Ubrzo bolest prelazi u hronični stadij. Ispod sluznice ostaju “gnijezda” gonokoka, koja su i dalje izvor zaraze. Gonoreja kod žena može godinama ostati lokalizirana samo u cervikalnom kanalu, a odatle može izazvati komplikacije, kao npr. upalnu bolest male zdjelice (pelvic inflammatory disease). Posljedice komplikacija gonoreje mogu da budu sterilitet i izvanmaterična trudnoća.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza gonoreje postavlja se na osnovu kliničke slike, a potvrđuje se dokazom gonokoka u mikroskopskom preparatu.

Terapija
Terapija gonoreje podrazumijeva primjenu antibiotika (ceftriakson, ciprofloksacin, azitromicin).

Lifestyle
Kao mjere zaštite preporučuju se održavanje higijene urogenitalne sluznice, odgovoran seksualni život, izbjegavanje seksualnog kontakta s nepoznatim partnerima, te korištenje prezervativa.

Osnove oboljenja
Urethritis non specifica je upala uretre različitog porijekla, odnosno upala nije uzrokovana uzročnikom gonoreje. Negonoroični urethritis uzrokuju različiti infekcijski i neinfekcijski faktori. Od infekcijskih faktora najčešći su: klamidije, mikoplazme, bakterije (streptokok, stafilokok), protozoe (trichomonas vaginalis), gljive (candida albicans), virusi ( herpes simplex virus).
Uzroci neinfekcijskih uretritisa mogu biti mehanički (kateteri), alimentarni (jako začinjena ljuta jela), medikamentozni (lijekovi koji se izlučuju mokraćom), fizikalni (pothlađivanje).

Znaci i simptomi
Inkubacija nespecifičnog uretritisa je različita, a zavisi o uzroku koji ga je izazvao. Vodeći je simptom iscjedak iz uretre. Iscjedak može biti proziran, sluzav ili gnojan, a često se vidi samo ujutro u obliku jedne kapi. Subjektivne smetnje obično su slabo izražene (npr. peckanje i žarenje pri mokrenju).

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike; treba isključiti gonoreju, a nakon toga dokazati pravi uzrok.

Terapija
Terapija se određuje prema uzroku uretritisa.

Lifestyle
U slučaju infektivnih uzročnika kao mjere zaštite preporučuju se odgovoran seksualni život, izbjegavanje seksualnog kontakta s nepoznatim partnerima; zatim korištenje prezervativa.
U slučaju neinfektivnih uzročnika treba izbjegavati konzumiranje prekomjerno ljute hrane i gaziranih pića, te izbjegavanje mikrotrauma i iritacije urogenitalne sluznice.

HPV – genitalne infekcije pripadaju najčešćim spolno prenosivim infekcijama i njihov broj je u stalnom porastu.

Važno je znati:
• da se najčešće javljaju u mladoj generativno sposobnoj populaciji
• i o njihovoj mogućoj povezanosti s pojavom zloćudnih bolesti – karcinom vrata materice.

U 95 % slučajeva invazivnog raka vrata materice izoliran je HPV, najčešće tipa 16. Stepen cervikalne intra epitelne neoplazije (CIN) stepenovan je od I-III, jedan je od osnovnih citoloških i histoloških pokazatelja (pre)malignog stanja vrata materice. Na temelju njihove povezanosti standarno se određuje onkogeni rizik tipova HPV-a. Tako postoje HPV tipovi niskog rizika, kao što su npr. tip 6 i 11, te HPV tipovi visokog rizika, kao što su 16, 18, 31, 33 itd.

HPV genitalne infekcije klinički se manifestuju kao kondilomi.

Osnove oboljenja
Condilomata su HPV – genitalne infekcije, a klinički se manifestuju kao sljedeći entiteti: condylomata acuminata, condylomata plana, condylomata gigantea i papulosis bowenoides. Od svih navedenih entiteta najčešći su šiljasti kondilomi – condylomata acuminata.

Znakovi i simptomi
Condylomata acuminata su papulozne ili nodozne tvorbe, najčešče lokalizirane na vanjskom spolovilu. Kod muškaraca se nalaze na distalnom dijelu korpusa penisa ili na prepuciju, a kod žena na vulvi; ili analnom predjelu oba spola. Međutim, mogu biti lokalizirani u vagini, na vratu maternice, u uretri, preponama, te u međici. Navedene promjene su obično multiple, ali mogu da budu i solitarne.
Konfluencijom se kondilomi povećavaju i mogu doseći veličinu od 2 – 6 cm u promjeru.
Condylomata plana su papilomatozne tvorbe ravnog oblika, najčešće uzrokovane HPV-om visokog rizika.
Condylomata giganteum je masivna tumorska lezija, najčešće lokalizirana u anogenitalnoj regiji koja može doseći veličinu muške šake i u kojoj se obično, histološki ne nalaze znaci zloćudnosti.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamnestičkih podataka. Treba se obratiti pozornost na životne i seksualne navike bolesnika. Uz anamnezu važna je naravno i klinička slika. Patohistološka pretraga indicirana je pri sumnji na malignitet.

Terapija
Izbor liječenja ovisi o općem stanju i dobi bolesnika, o obliku, veličini i lokalizaciji promjena. U našoj ordinaciji se uspješno primjenjuje termokauterizacija i ekscizija navedenih promjena više. Lokalna terapija podrazumijeva primjenu 5% imikvimoda.

Lifestyle
Nastanku i širenju HPV- genitalne infekcije osobito pogoduju maceracija i mandidacija intertriginoznih regija, oštećenje kože tih predjela drugim bolestima (npr. genitalna kandidoza), mikrotraume (sitne erozije), niski higijenski standard, učestalo mijenjanje seksualnih partnera, homoseksulani odnosi, prostitucija i dr. Prema rezultatima opsežnih studija broj posjeta liječničkim ordinacijama se zbog HPV-genitalnih infekcija ušesterostručio u posljednja tri desetljeća.

Osnove oboljenja
HIV je skraćenica za virus humane imunodeficijencije (eng. Human Immunodeficiency Virus). SIDA ili AIDS predstavlja posljednji i najteži stadijum HIV infekcije kada imuni sistem toliko oslabi da i obična prehlada može imati kobne posljedice. Dakle, HIV pozitivna osoba je osoba zaražena HIV-om, ali to ne znači da ona ima AIDS.

Načini prijenosa infekcije su:
• spolni odnos (češće obolijevaju muškarci - homoseksualni odnosi)
• inficirane injekcijske igle
• krv i krvni pripravci ( prilikom transfuzije )
• transplantacija
• pernatalni prijenos ( djeca inficiranih majki mogu se inficirati intrapartalno, pernatalno ili kod prehrane na prsima ).

Znakovi i simptomi
Inkubacija iznosi 3-6 sedmica, a nakon toga se pojave znaci akutne bolesti, koji variraju ovisno od masivnosti infekcije. Na koži se javlja morbiliformni infektivni osip koji se sastoji od makula i papula, ulceracije spolovila i/ili skrotuma i perianalnog područja, te deskvamacija dlanova i stopala. Osip je najčešći na trupu i vratu, ali se može pojaviti i na ostalim dijelovima tijela. Promjene sluznice podrazumijevaju ulceracije tvrdoga i mekoga nepca, te bukalne sluznice. Javlja se limfadenopatija. Od neuroloških promjena javlja se akutni meningitis.
Općenito uzevši, u 70-85% inficiranih osoba pojave se simptomi bolesti, a u 55-62% od njih u narednih 12 godina pojave se simptomi AIDS-a.

AIDS je stanje je koje se očituje velikim promjenama imunološkog sistema, uz pojavu infekcija (virusne, bakterijske, mikotičke i protozoarne), malignih tumora ( Kaposi sarcoma, invazivni cervikalni karcinom, non-Hodgkin lymphoma), te neinfektivnih bolesti (seboroični dermatitis, psorijaza, atopijski dermatitis, fotosenzibilne promjene). Bolesnici kod kojih se razvije AIDS za sada završavaju letalno.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, a potvrđuje se laboratorijskim pretragama ( najčešće primjenjivani ELISA i Western blot test).

Terapija
Simptomatska infekcija podrazumijeva antiretroviralnu terapiju (zidovudin, didanozin), te uobičajenu terapiju asociranih bolesti.

Lifestyle
Najčešći način prijenosa HIV-infekcije je spolni odnos. Češće obolijevaju muškarci zbog homoseksualnih odnosa, dok žene obolijevaju kao posljedica heteroseksualnog odnosa.
Kao mjere zaštite preporučuju se odgovoran seksualni život – izbjegavanje seksualnog kontakta s nepoznatim partnerom; zatim korištenje prezervativa, koje ipak samo djelomično štite od infekcije.