Pojam alergija označava različite oblike preosjetljivosti organizma. Sam izraz na grčkom jeziku znači “drugačije reagovati”. Preosjetljivost kao reaktivno stanje organizma manifestira se reakcijama preosjetljivosti, koje mogu biti uzrokovane antitijelima (rana preosjetljivost) ili limfocitima (kasna preosjetljivost). Reakcije uzrokovane antitijelima označavaju se kao humoralne reakcije, dok su reakcije uzrokovane limfocitima celularne reakcije.

Kod humoralne preosjetljivosti antitijela nastaju nakon ulaska antigena (topljivoga ili vezanog za protein) u organizam, a sintetiziraju ih završni oblici diferencijacije B-limfocita (plazma stanice) i izlučuju ih u ekstracelularnu tekućinu. Ova su antitijela bifunkcionalne molekule, koje djeluju samostalno i to tako da jedan dio molekula prepoznaje antigen, a drugi ga dio razara i odstranjuje.

Celularna imunost uvjetovana je prisutnošću T-limfocita i makrofaga, a pojavljuje se obično prilikom ulaska intracelularnih bakterija, virusa, stanica transplantata ili tumora. Stanice koje uništavaju antigen jesu citotoksični T-limfociti i njihovi produkti limfokini. Osim T-limfocita u ova zbivanja se uključuju i makrofagi (fagocitoza).

Osnove oboljenja
Dermatitis atopica – Atopija je termin koji označava nasljednu sklonost alergijskim reakcijama, a danas se smatra da oko 10-20% djece ima atopijski dermatitis. Najčešće se promjene na koži uočavaju već u prvim mjesecima života (najčešće od 9-og do 12-og mjeseca života), a u 90% djece simptomi se jave prije pete godine. Veći rizik za pojavu bolesti imaju djeca čiji roditelji ili braća i sestre boluju od alergijskog rinitisa, astme ili atopijskog dermatitisa.
Do danas uzrok nastanka bolesti nije u potpunosti razjašnjen, ali se smatra da naslijeđe i osobitosti našeg imunološkog sistema imaju najveću ulogu. Kod osoba koje imaju atopijski dermatitis zbog nepotpune funkcije zaštitne barijere kože, posljedično dolazi do pojave simptoma u smislu suhoće i svrbeža kože uz pojavu upalnih žarišta.

Znakovi i simptomi
Kod pregleda se opaža da je koža u cijelosti suha i postoji osjećaj svrbeža. Na takvoj koži mogu se pojaviti akutne promjene (eritematozni plakovi, erozije, eksorijacije kao posljedica grebanja, sekundarne infekcije uzrokovane sa Staphylococcus aureus) i hronične promjene (bolne ragade dlanova i prstiju, periorbitalne pigmentacije i dr.).

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze (postojanje neke atopijske manifestacije u porodici, sklonost svrbežu, iritabilnost kože, preosjetljivost na neke prehrambene namirnice i dr.) i kliničke slike. Ukoliko imate simptome koji ometaju vašu dnevnu rutinu, a koji ukazuju na atopijski dermatitis obavezno se treba javiti dermatologu.

Terapija
Terapija = eliminacija provocirajućih faktora (faktora pogoršanja)
Lokalna terapija podrazumijeva primjenu emolijentnih sredstava (zbog poboljšanja hidratacije kože) i glukokortikoida, dok sistemska primjena obuhvata primjenu glukokortikoida (kod akutne egzacerbacije bolesti), antihistaminika, imunosupresiva i antiobiotika. Kod dojenčadi i male djece se izbjegavaju fluorirani glukokortikoidi, već se primjenjuju glukokortikoidi najslabijeg stepena djelovanja kratkotrajno na male površine tijela.

Lifestyle
Najčešći provocirajući faktori atopije su hrana (mlijeko, jaja, kikiriki, soja, riba, pšenica), inhalacijski alergeni (kućna prašina, grinje, dlaka, perje), klimatski utjecaji (pogoršanja zimi, visoke temperature, suhi zrak), odjeća (sintetika, vuna), te emocionalni stres. Mjere self-care – eliminacija provocirajućih faktora mogu smanjiti svrab i spriječiti novo izbijanje simptoma. Treba izbjegavati jake sapune i druge iritanse, te koristiti ljekovite kreme ili masti koje hidratiziraju kožu. Roditeljima djece sa atopijskim dermatitisom je potrebno dati upute o načinu održavanja higijene dječije kože. Za pranje i čišćenje kože, primjenjuju se odgovarajuća sredstva pH vrijednosti 5,5.

Osnove oboljenja
Dermatitis allergica e contactu manifestira se promjenama kože koje se pojavljuju obično 24 do 48 sati, nakon rekontakta s alergenom na koji je organizam prethodno senzibiliran. U mehanizmu nastanka učestvuju imunološki mehanizmi.
Najčešći kontaktni alergeni dolaze u kožu izvana, a mogu biti sadržani u: medikamentima (kinin, sulfonamidi, penicillin, živini spojevi), sredstvima za dezinfekciju (asepsol), odjevnim predmetima (najlon, celuloza), gumenim predmetima (rukavice), predmetima od metala, predmetima od kože, insekticidima, sredstvima za pranje i čišćenje, kozmetološkim sredstvima, prehrambenim proizvodima i drugo. Kao kontaktni alergeni mogu djelovati i raspadni metabolički produkti bakterija, gljiva, te crijevni paraziti.

Znakovi i simptomi
Kontaktni ne/alergijski dermatitis se pojavljuje najčešće na nepokrivenim dijelovima tijela, kao što su lice, vrat, dorzalne strane šaka i stopala, te podlaktice. U eritematoznoj fazi vidi se neoštro ograničeno crvenilo i otok kože, u vezikuloznoj fazi pojavljuju se mjehurići, rjeđe mjehuri; prokidanjem pokrova mjehurića nastaje madidirajući stadij, a nakon njega skvamozni stadij, kojemu je cilj reparacija rožnatog sloja kože. Od općih simptoma obično je izražen svrbež.

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, a potvrđuje se laboratorijski i epikutanim testovima više.

Terapija
Prvo je potrebno prepoznati i isključiti uzročni alergen.
Terapija podrazumijeva lokalnu primjenu kortikosteroida, obloga (npr. oblozi 3%-tne borne vode), te antibiotika.
Kod kontaktnog nealergijskog dermatitisa odstranjujemo toksičnu tvar, što se postiže čišćenjem kože (primjenom kupki u fiziološkoj otopini).

Lifestyle
Izuzetno je važno izbjegavati kontakt sa uzročnim alergenom, odnosno sa vanjskim toksičnim čimbenicima; upotrebljavati zaštitna sredstva, te nositi suhu obuću i odjeću.

Osnove oboljenja
Dermatitis non allergica je upalna reakcija kože uzrokovana njenim kontaktom sa vanjskim, toksičnim faktorima. U mehanizmu nastanka oštećenja ne sudjeluju nikakvi imunološki mehanizmi. Toksični faktori su najčešće jaka alkalna i kisela sredstva, organska otapala (npr. aceton, benzin), fototoksične tvari, te fizikalni utjecaji (UV-zračenje, jonizirajuće zračenje).
(više vidi pod kontaktni alergijski dermatitis)

Osnove oboljenja
Oedema Quinckae – riječ je o pojavi edema - otoka koji se pojavljuje naglo, a najčešće zahvaća predjele gdje se nalazi rahlo vezivno tkivo - vjeđe, usne, područja zglobova i genitalija, te grkljan, ždrijelo i jezik (prisutna opasnost od otežanog gutanja!). Ovo oboljenje najčešće uzrokuju prehrambeni proizvodi, lijekovi i inhalacijske tvari
(vidi više pod urticaria acuta)

Osnove oboljenja
Toksini unijeti ubodom pčela i osa uzrokuju pojavu cirkumskriptnog edema (na mjestu uboda), pojavu akutne urtikarije, eventualno angioedema (opstrukcija dišnih puteva), često i pojavu anafilaktičnog šoka. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, a terapija je ista kao kod akutne urtikarije
( vidi više pod akutna urtikarija).

Osnove oboljenja
Urticaria acuta - Koprivnjača jeste dermatoza karakterizirana pojavom urtika (koje nastaju i nestaju) kao temeljnih promjena na koži. Urtikarija koja traje oko 4 sedmice se naziva akutnom, a urtikarija dužeg trajanja hronična urtikarija.
Uzroci urtikarije su raznoliki. Tako imamo kontaktne urtikarije (na biljke, životinje, lijekove, kozmetiku), fizikalne urtikarije (na toplotu, hladnoću, pritisak, napor i znojenje), te alergijske urtikarije (na lijekove, hranu, kućnu prašinu, vakcine).
U nastanku urtikarije sudjeluju imunološki mehanizmi. Alergijske urtikarije nastaju uslijed reakcije između antigena i antitijela (većinom imunoglobulini E – IgE ), koja su vezana za stanične membrane mastocita, smještenih u blizini malih krvnih žila kože, te na stanične membrane bazofilnih leukocita u krvi.
Pri tome se iz navedenih stanica oslobađaju medijatori upale (histamin, heparin, serotonin, bradikinin, proteolitički enzimi). Riječ je o humoralnoj preosjetljivosti. Kod drugih oblika urtikarije mogu, ali ne moraju biti uključeni imunološki mehanizmi. Također se oslobađaju histamin i ostali medijatori upale, zbog djelovanja faktora navedenih već u nazivima tih oblika bolesti. Međutim, pravi mehanizmi koji su uzroci tom oslobađanju još uvijek nisu dovoljno istraženi. Moguće je da u nastanku ovih oblika urtikarija ulogu imaju fokalni infekti, a možda i genetski utjecaji.

Znakovi i I simptomi
Temeljna promjena na koži je urtika - uzdignuće kože, strmih rubova. Od okolne kože se razlikuje tvrdoćom (koža se može nabrati u nabore) i bojom (crvenkaste, bjelkaste, rjeđe žućkaste). Pojedine urtike brzo iščezavaju (ponekad već nakon 20 minuta), ali se nakon toga pojavuljuju nove urtike na drugom mjestu. Svrbež je glavni simptom urtikarije. Urtikarijski svrbež se ne ublažava grebanjem, već na pritisak i gnječenje. Moguće su promjene i na drugim organima (edem glotisa i larinksa koji može uzrokovati smetnje disanja, astmatski napadi, znaci hunjavice, proljev, povišena tjelesna temperatura, otok zglobova).

Dijagnoza i dodatne pretrage
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, te uz pomoć epikutanih testova.

Terapija
Kod akutnih urtikarija potrebno je prvo eliminisati uzročnika (alergen), zatim dolazi u obzir primjena antihistaminika, a kod naročito teških oblika bolesti sistemski se primjenjuju kortikosteroidi.

Lifestyle
Prevencija urtikarije se sastoji da pacijenti sami prepoznaju alergen i nastoje ga ukloniti, odnosno izbjeći. U slučaju opstrukcije dišnih puteva ili anafilaktičnog šoka preporučuje se hitno javiti najbližem ljekaru. Kod hroničnih urtikarija uslijed recidiviranja, ljekar je dužan pacijentu dati tačne upute o životnom stilu.

Osnove oboljenja
Urticaria chronica – Koprivnjača je stanje koje može trajati više od šest sedmica ili ponavljati se tokom nekoliko mjeseci ili godina. Ovo stanje obično nije opasno po život. No, stanje može biti vrlo neugodno i može ometati spavanje i dnevne aktivnosti. Često uzrok hroničnih urticaria nije jasan. U nekim slučajevima, hronična urticaria je simptom drugih zdravstvenih problema, kao što su bolesti štitnjače, poremećaji probavnog sistema i crijevne flore.
( vidi više pod urtikaria acuta).

Najčešći alergeni na koje se vrše kožna testiranja su: kućna prašina, grinje kućne prašine, dlake životinja (npr.dlaka psa, dlaka mačke), perje (perje kokoši, perje guske), biljna vlakna (pamuk, lan i drugi), polen trava, polen korova, polen stabala, gljivice , insekti (pčela, osa, stršljen), hrana (nutritivni alergeni). Unatoč razvoju modernih dijagnostičkih metoda u alergologiji, kožni alergološki test ostao je nezaobilazan kao specifična i brza screening – metoda u dijagnostici alergijskih bolesti. Testiranje se ne može provoditi na promijenjenoj koži (npr. alergijska reakcija ili upala kože na mjestu testiranja). Tačna dijagnoza preosjetljivosti na neki alergen bazira se na podudarnosti kliničkih simptoma i nalaza alergo testa, a tačna dijagnoza preduvjet je dobrog liječenja. Epikutani ili “patch” test izvodi se na prethodno očišćenoj koži leđa. U pravilu se testiranje vrši netoksičnim koncentracijama alergena i farmakološki propisanim otapalima. Upotrebaljavaju se oni alergeni koji su najčešći u svakodnevnom radu i životu (spojevi hroma, nikla, kobalta, žive, amonijaka i dr.). Osim ovih “standardnih alergena” primjenjuju se i “ciljani alergeni”, karakteristični za pojedina zvanja.